Uvod
Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) oduvek je važila za bastion intelektualnog otpora i kritičkog dijaloga u društvu. Od osnivanja 1886. pod pokroviteljstvom Milana Obrenovića do danas, SANU je oblikovala i reflektovala javne debate u Srbiji. U poslednja decenija institucija je često bila na meti različitih kritika – od pitanja njene (ne)zavisnosti od političkih centara moći, do optužbi da ne reaguje dovoljno brzo na društvene krize.
Dana 3. juna 2025. godine, na redovnom godišnjem zasedanju, pojedini članovi SANU – među njima i bivši predsednik Vladimir S. Kostić te akademik hemičar Nenad Kostić – pokrenuli su inicijativu kojom pozivaju na izjašnjavanje o ostavci predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića. Ova vest odjeknula je u domaćoj javnosti zbog vremena i načina na koji je zahtev formulisana, ali i zbog činjenice da akademici navode da su motivisani moralnom odgovornošću, a ne partijskim interesima.
U ovom tekstu pružićemo kratak istorijski pregled uloge SANU, zatim detaljnije obrazloženje inicijative od 3. juna, izjave Vladimira i Nenada Kostića za "nova.rs", reakcije javnosti te potencijalne posledice po SANU i šire društvo.
Istorijski kontekst SANU
Osnivanje i prva decenija
SANU je osnovana 1886. godine u Beogradu, nastavljajući tradiciju Narodne akademije, i od samog početka okupljala je najuglednije naučne i umetničke ličnosti. Njena misija bila je unapređenje nauke, umetnosti i kulture u srpskom narodu, a prvi predsednik bio je geolog Jovan Žujović. Tokom tog perioda SANU je objavljivala radove iz različitih oblasti – od književnosti, jezika i istorije, do prirodnih i društvenih nauka.Period između dva svetska rata
Između dva svetska rata, akademija je izgradila reputaciju institucije sa čimbenicima nacionalnog značaja. Radovi članova SANU-a uticali su na razvoj školstva, proućavanje narodnih običaja i standardizaciju srpskog jezika. Uprkos pritiscima političkih režima, SANU je uspela da očuva deo autonomije i zaštiti akademsku nezavisnost, mada je i tada često bila u sukobu sa vlašću.SFRJ i Memorandum SANU iz 1986.
Godine 1986. SANU je postala predmet žestokih kontroverzi kada je iz „Memoranduma SANU“ procurio deo teksta u javnost. U njemu su pojedini članovi upozoravali na navodne ugroženosti srpskog naroda unutar socijalističke Jugoslavije. Iako je Memorandum nikada formalno nije odobrio čitav saziv SANU, on je, objavljen spolja, poslužio kao argument za porast nacionalističkih osećanja u regionu. Akademija je tada pretrpela snažan politički pritisak i dugoročno je uticalo na njenu percepciju u javnosti.Dekada tranzicije (1990–2000)
Tokom devedesetih, pod rukovodstvom predsednika Dragana Đurovića i drugih akademika, SANU je pokušavala da balansira između očuvanja autonomije i izazova sankcija, ratnih sukoba i unutrašnjih podela. Članovi akademije, pojedinačno, potpisivali su otvorena pisma protiv Miloševićevog režima, ali su to činili kao privatna lica. Zajednički stav institucije ostajao je oprezan zbog straha od novih političkih pritisaka.Savremeni period i digitalna transformacija
Nakon 2000. godine, SANU je značajnu pažnju posvetila uključivanju mladih naučnika kroz projekte i digitalizaciju arhiva. U poslednjih petnaestak godina Akademija redovno objavljuje tematske skupove, naučne monografije i organizuje međunarodne kongrese. Ipak, s druge strane javne scene, SANU se povremeno kritikuje zbog (ne)reagovanja na aktuelne događaje – bilo da se radi o pravima manjina, podelama u društvu ili ekonomskim izazovima.
Inicijativa za ostavku Vučića
Kako je inicijativa pokrenuta
Na godišnjem zasedanju SANU 3. juna 2025, unutar tačke „Razno“ članovi su dobili priliku da predlože teme za slobodnu diskusiju. Bivši predsednik Akademije, prof. dr Vladimir S. Kostić, objasnio je novinarima portala nova.rs da su pojedini članovi iskoristili tu priliku i izneli predlog za pokretanje izjašnjavanja o zahtevu da predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić podnese ostavku. Ideja je bila da se ne donosi institucionalna odluka, već da se omogući svakom akademiku lično pravo glasa u roku od dve nedelje.“Ovo nije obavezujući stav cele Akademije, već inicijativa pojedinih članova. Svako od nas može da se izjasni, ali nema prinude. SANU je po ovome, kao i po brojnim drugim pitanjima, razjedinjena”, napominje Vladimir Kostić.
Inicijativa je formalno predstavljena krajem diskusije, bez rasprave cele skupštine o samom sadržaju zahteva – samo je otvoren prostor za potpisivanje i izjašnjavanje.
Obrazloženje zahteva
U samom tekstu inicijative istaknuto je da su potpisnici „duboko zabrinuti za budućnost Republike Srbije“ jer, kako navode:Predsednik Vučić “uništava demokratski poredak” kroz manipulaciju biračkim procesom, kupovinu glasova i upotrebu državnih resursa za partijske ciljeve.
Kontrola nad tužilaštvom i sudovima dovodi u pitanje pravnu sigurnost građana.
Gušenje medijskih sloboda i pretvaranje javnog servisa u propagandni instrument dovodi javnu sferu u zastoju.
Prekomerno zaduživanje države bez javne rasprave i potpuna netransparentnost ugrožavaju ekonomsku stabilnost i ostavljaju teret budućim generacijama.
Zataškavanje afera, rasprostranjena korupcija i zapuštanje ključnih sektora društva – obrazovanja, zdravstva, nauke i kulture.
Autori inicijative smatraju da nijedan pojedinac, „pa ni predsednik Republike“, nema pravo da radi za račun negranskih interesa potkopava institucije i državne vrednosti. U pismu je naglašeno da zahtev nije politički motivisan, već se isključivo temelji na moralnoj i profesionalnoj odgovornosti članova SANU prema građanima.
Izjave Vladimira i Nenada Kostića za nova.rs
Vladimir S. Kostić:
“Akademija se često posmatra kao jedno telo, ali u stvarnosti postoji mnogo različitih mišljenja. Ovaj predlog dolazi od pojedinaca i nema snagu glasanja SANU u celini. Sećam se da je 64 akademika 1991. godine potpisalo zahtev za smenu Miloševića, ali tada su to činili kao građani, a ne u ime institucije.”
Kostić je naglasio da Akademija ima iskustvo – i posledice – kada se kolektivno zauzme stav u političkim pitanjima. Zbog toga je inicijativa formulisana oprezno, sa jasnom distinkcijom između individualnog potpisa i institucionalnog mandata.
Nenad Kostić:
“Podržavam svaku inicijativu kojom se traži ostavka predsednika, jer on grubo krši Ustav i zakone Republike Srbije. Ako bi Vučić podneo ostavku, vratila bi se određena ravnoteža i pravna sigurnost. Ne znam ko je tačno pokrenuo inicijativu, ali ko god da jeste, u pravu je.”
Kao jedan od vodećih hemičara i uticajnih naučnika, Nenad Kostić ističe da članovi SANU nisu tu da budu servis za rešavanje svih društvenih problema, već da se angažuju kao svesna i odgovorna struka. Upozorava na oprez zbog memorijalnog bremena iz 1986. godine, ali veruje da je sada trenutak kada Akademija mora da pokaže stav, makar i kroz pojedinačne potpise.
Reakcije javnosti i medija
Medijski odjek
Objava na portalu nova.rs iste večeri izazvala je veliki broj komentara (preko stotinu u roku od nekoliko sati). Dok su neki pozdravili hrabrost pojedinih akademika, drugi su kritikovali SANU zbog kasnog reagovanja i neujednačenog stava. Novinarski portali Politika i Danas ocenili su da se radi o retkoj prilici da se akademski glas „ čuje iznutra“, dok su tabloidi kačili senzacionalističke naslove poput „Akademici ratuju s Vučićem“.Društvene mreže
Na društvenoj mreži Twitter (X), hashtag #SANU ostao je na trend-listi nekoliko sati. Neutralniji komentari analizirali su da je ovo ponovni pokušaj da se intelektualci postave kao poslednja linija otpora demokratiji, dok su kritičari tvrdili da je aktivnost kasnila i da je neefikasna. Pojedini influenseri iz sveta obrazovanja i nauke javno su podržali inicijativu, citirajući stavove Nenada Kostića o kršenju Ustava.Ocene političkih aktera
Srpska napredna stranka (SNS): jedna ofanzivna izjava portparola tražila je da SANU „preispita svoj kredibilitet“ i optužila akademike da „rade po zadatku opozicije“. Kako je izborna kampanja za lokalne izbore u Kosjeriću bila u toku, iz SNS-a su naglasili kako je ova inicijativa „neprimerena u predizbornoj godini“.
Opozicione stranke: Demokratska stranka i Stranka slobode i pravde ocenile su inicijativu kao „primer hrabrosti“ i pozvale na veću solidarnost intelektualaca. Oni su istakli da potpisivanje ogromnih brojki građana za smenu predsednika predstavlja prvi korak do „prave promene“ i „vraćanja poverenja u institucije“.
Akademska zajednica
Veći deo lokalnih univerziteta (Univerzitet u Beogradu, Novi Sad, Niš) objavio je saopštenja u kojima se navodi da profesori neće zvanično komentarisati inicijativu, poštujući autonomiju SANU. Ipak, neki pojedinačni profesori i istraživači objavili su reakcije na Fakultetu političkih nauka, ocenjujući da su akademici „dužni da se aktivno uključe“ kad kriza dostigne nivo ugrožavanja sloboda.
Analiza i potencijalne posledice
Položaj SANU u društvu
Odluka da se omogući izjašnjavanje o ostavci predsednika, makar i samo kao inicijativa pojedinaca, vraća SANU u tradicionalnu ulogu „moralnog kompas“ intelektualne elite. Sa jedne strane, to potvrđuje da Akademija i dalje ima snagu i težinu u javnom diskursu. Sa druge, jasno pokazuje krizni momenat – da je atmosfera toliko polarizovana da čak i SANU, poznata po opreznom pristupu, smatra neophodnim da se čuje makar glas pojedinaca.Unutrašnja podela i legitimitet
U praksi, inicijativa je upućena svakom članu na lično izjašnjavanje, bez obaveze da postoji zakonska sankcija ako neko ne potpiše. To znači da, ukoliko veliki broj akademika odluči da ne učestvuje, inicijativa neće imati snagu masovnog otpora. Time se otvorilo pitanje legitimiteta: da li će inicijativu potpisati 90–100 članova ili tek desetak? Šanse da se prikupi većina deluju male, jer su unutar Akademije prisutne i one grupe koje ne žele direktno da se umešaju u politiku.Odjek u stranim diplomatskim krugovima
Već ujutru 4. juna, izvesne diplomatske misije u Beogradu (pre svega Evropske unije i SAD) prenele su vest o zahtevu SANU. Iz ambasade neke zapadne države uputili su diplomatske izvore da prate situaciju, ocenivši da je „jako neobično da Akademija tako direktno reaguje“ i da bi to mogla da bude prekretnica u javnom mnjenju. Ipak, zvanične izjave iz Brisela povučene su narednih dana kako bi se izbeglo mešanje u unutrašnja pitanja Srbije.Moguća reakcija predsednika Vučića
Do zaključenja ovog teksta (5. juna 2025), Vučić se nije javno oglasio povodom zahteva SANU. Međutim, njegove ranije reakcije na akademske kritike bile su oštre retorikom kroz medije pod kontrolom države. Moguće je da će izabrati da ignoriše inicijativu, tretirajući je kao „glas uskog intelektualnog kruga“, ali je jednako verovatno da će organizovati konferenciju za štampu i osuditi akademike kao „neodgovorne i destruktivne“.Dugoročne posledice po SANU
Uticaj na ugled: ako se pokaže da većina članova nije podržala inicijativu, to bi moglo dodatno da ojača percepciju da SANU nema jedinstven politički stav i da je nepotpuna institucija. S druge strane, ukoliko značajan broj akademika stane iza inicijative, SANU bi mogla da povrati status relevantnog činioca u javnoj sferi.
Finansiranje i podrška: kritikovanjem aktuelnog rukovodstva države, SANU može da se suoči sa pritiscima na budžetska izdvajanja i umanjenjem državnih grantova za projekte. To bi ugrozilo istraživanja i program koji Akademija finansijski pokriva.
Međunarodna saradnja: neka naučna društva i univerziteti u inostranstvu, posebno oni koji partnerišu sa SANU, prate deliće ove priče. Ako se proceni da postoji realna opasnost od gušenja akademske slobode, moguće je da će uslediti deklaracije podrške i pozivi na zaštitu nezavisnosti.
Zaključak
Inicijativa akademika Vladimira i Nenada Kostića za ostavku predsednika Vučića od 3. juna 2025. predstavlja retku i značajnu pojavu u savremenoj istoriji SANU. Iako je samo pokrenuta kao neobavezna tačka „Razno“, ona simbolizuje duboku zabrinutost dela akademske zajednice za stanje demokratije, institucionalne nezavisnosti i slobode izražavanja u Srbiji. Dok će masovni odziv članova odlučiti o težini ove inicijative, već sam gest – čak i u obliku neformalnog izjašnjavanja – potvrđuje da SANU ostaje mesto gde se glas „pukog građanina“ transformiše u glas odgovornog naučnika.
U danima pred nama, pažljivo ćemo pratiti broj prikupljenih potpisa, reakciju predsednika i dalji raspored političkih dešavanja. U svakom slučaju, 3. jun 2025. već je upisan kao još jedna tačka preokreta u odnosu između naučne elite i vlasti, čija vrednost prevazilazi trenutnu političku klimu